Dana 23. kolovoza 2014., dana kada počinju čarobni pleternički dani - Devetnice Gospi od suza, otvorena je zanimljiva turistička priča, mjesto susreta stanovnika, mjesto dočeka hodočasnika, mjesto okupljanja djece i mladih....

Pralo i pojilo je mjesto obnovljenog tradicionalnog izvora - ciste. Na samom otvaranju upriličen je prikaz starih običaja, prala - gdje su snaše prale rubinu, pojilo - gdje se seoski konj napojio te prikaz tradicionalnog potkivanja konja - gdje je konj dobio svoju novu "cipelu".

No što je zapravo pralo i pojilo?
Odgovor na to pitanje najbolje će dati priča mještanke Sulkovaca, stara 300 godina:
............................................
Kad iziđoše Turci iz posavskih nizina - i krenuše uz Orljavu na blagoj uzvisini otkriše izvor i zaključiše da je idealno mjesto za odmor prema unutrašnjosti Zlatne doline.

Iskopaše širok, ne baš dubok bunar, napraviše đeram i nazvaše to obilje pitke vode - cista.

Uz cistu su logorovali, odmorili se i krenuli potom dalje, a nama su ostavili blagodat vode koja nikad ne presahne.

Na cisti se pojilo i pralo, hladovalo, utaživalo žeđ. I staro i mlado, i ratar i njegovo blago.

Odatle je čordaš Krtina kretao seosku čordu. A didovi Dangubini – Zora i Putka često se napiše vode.

Svaka se snaša pred Uskrs dobro napraćakala na valovima ispirući zimu iz rubina i ponjava,

a mlade guske i patke uživale su nizvodno u uvijek tekućem jarku.

Dođoše u ratu kozari sa svojom konjicom pa ga ne pregrabiše.
Dosjetili se ljudi u novije doba pa na cisti kraj bunara napraviše i veliku cisternu.

Voda se vozi, zalijeva se cijelo selo i ona uvijek dolazi nova i svježa, Božji dar u izobilju.

Pa ti navrati, putniče namjerniče, i ti mještanine, dođite djeco i uživajte u toj blagodati.

Nama je ostaviše naši stari, a vi je čuvajte i ostavite to neizmjerno blago budućim naraštajima.