Reljef Bezgrešnoga Srca Marijina, izrađen od gipsa, postavljen iznad bračnog kreveta u kući mladoga bračnog para Angela Iannusa i Antonine r. Giusto, plakao je ljudskim suzama 29. 30. i 31. kolovoza te 1. rujna 1953.g. U nedjelju 30 kolovoza jedan je kino amater snimio na film kako se oblikuju, teku i rastapaju te suze. Komisija liječnika i analitičara uzela je 1. rujna u 11 sati više od jednog kubnog centimetra te tekućine i izvršila mikroskopsku analizu koja je pronašla tragove proteina i urata. Odgovor znanosti bio je: ljudske suze. Fizičkih ozdravljenja, koja je ustanovljena liječnička komisija proglasila izvanrednima, bilo je oko 300 (od sredine studenog 1953.) a brojna su bila i obraćenja.

Gicilijanski episkopat, pod predsjedavanjem kardinala Ernesta Rufinija, izrekao je 13. prosinca 1953. svoj sud: "ne može se sumnjati o stvarnosti suza... Neka takva manifestacija Nebeske Majke potakne sve na spasonosnu pokoru i na življu pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu". Godinu dana kasnije papa Pio XII. zaključio je Marijanski kongres na Siciliji radio-porukom u kojoj, između ostaloga, kaže: "bez sumnje, Marija je u nebu zauvijek sretna i ne trpi ni boli ni žalosti, ali Ona nije bezosjećajna, štoviše, uvijek gaji ljubav i sažaljenje prema ljudskom rodu kojem je bila dana za Majku... Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni govor ovih suza?" Papa Ivan Pavao II. pigodom posvete svetišta Gospe od Suza u Siracusi 6. studenog 1994. g rekao je: "to su suze boli radi onih koji odbijaju ljubav Božju. To su suze molitve, molitve majke koja daje snagu svakoj drugoj molitvi, to su suze nade koje otapaju tvrdoću srdaca!"