Obitelj Trenk obilježila je prvu polovicu 18. st. kako u vojničkom, tako i u kulturnom, ekonomskom, modnom i glazbenom životu Austrougarske Monarhije, Požeštine i pleterničkog područja. Obitelj Trenk potječe iz porodice slobodnih baruna „von der Trenck“, a spominju se kao feudalni gospodari iz srednje Njemačke, koji sredinom 15. st. sele u istočnu Prusku. Godine 1718. obitelj Franje Trenka na čelu s ocem Ivanom napušta Italiju te otac Ivan postaje zapovjednik krajiške tvrđave u Brodu na Savi.

Naglom temperamentu Franje, zahvaljujući kojem se uz njega vežu događaji poput krađe očeve kubure, ranjavanja brata, krađe očeve sablje, rastjeravanja piljarica i krađe voća na tržnici, lupanja školskog kolege svijećom po glavi i udaranja bakljom kolege tijekom tijelovske svetkovine, otac Ivan pronalazi rješenje te Franju i njegova dva brata dovodi kod Isusovaca u Požegu.

Otac Ivana Trenka kupuje od udovice grofa Teodora von Imbsena imanje Pleternicu te 16.11.1732. Franjo preuzima upravu nad dobrima. Oko sebe je okupio naoružane čuvare te ih nazvao pandurima. 1734. godine Trenk je osuđen na boravak u zatvoru iz razloga jer je na Sud u Osijek poslao svoga pandura umjesto sebe. Do suđenja je došlo zbog sukoba s hajducima i seljacima nakon krađe dva Trenkova konja, u čijem okršaju su Trenkovi panduri ubili jednog seljaka.

Trenk se koristi svojim plemićkim vezama te dolazi do same kraljice, Marije Terezije, koja ga pomiluje, a zauzvrat joj obećava da će se boriti za nju sa svojih 1000 pandura protiv pruskog kralja Fridriha.

Trenk okuplja pandure iz Požege, Pakraca, Brestovca, Stražemana, Velike, Kaptola, Cernika te najviše iz Pleternice. Opremio je 1022 pandura koji su svečano obučeni, s pratnjom 12 glazbenika, 27. svibnja 1741. prodefilirali Bečkim dvorom pred kraljicom i dvorskom svitom. Svi su ushićeno pljeskali junacima iz Hrvatske diveći se njihovim ratničkim odorama i pojavi. 

Franjo Barun Trenk bio je lucidni ratnik, ljubavnik i intelektualac. Tijekom svog kratkog i burnog života od 38 godina preživio je 102 dvoboja, ranjen je 14 puta, 2 puta je osuđivan, a umro je 4. listopada 1749. u Špilbergu kraj Brna, u kojemu je pokopan (u kapucinskoj crkvi).

Za Trenka i pandure vezane su 3 zanimljivosti: uvođenje vojne glazbe kao psihološkog čimbenika na neprijatelja naziva turkisch band, uvođenje kravate u vojnu odoru, po čemu su se prepoznavali te su ih u svijetu nazivali „Croatama“ odakle i naziv za današnju kravatu, i uvođenje manžeta ili ukrasne dugmadi na rukavima kaputa i košulja u vojnu odoru kako bi među vojnicima spriječio brisanje nosa ili masnih usta rukavima, što se također razvilo u modni detalj sve do danas.

Zanimljivo je da je Franjo barun Trenk za sebe govorio da je Slavonac, izdao je memoare koji se i danas dobro prodaju, a oko njegove smrti i dalje kruže priče i intrige.

S naslovom Baruna Trenka do sada brendiran je samo Vinjak Barun Trenk u Požegi, a kao otvorena mogućnost uvijek ostaje brendiranje na temu kravate ili ukrasnih dugmadi koje mogu postati i zaštitnim znakom Grada Pleternice.